U određenim slučajevima smanjenje kvalitete određene vrste zalihe se može lako utvrditi. U takvim slučajevima postoji objektivan dokaz da su zalihe oštećene i ne mogu biti prodane za veliku vrijednost. Upravo zbog toga, potrebno je provesti umanjenje vrijednosti zaliha. Umanjenje se također mora poduzeti u situacijama kada su zalihe oštećene na bilo koji način. U takvim slučajevima naročito je teško izbjeći potrebu za umanjenjem vrijednosti. U slučaju smanjenja kvalitete iznos umanjenja vrijednosti se može uglavnom utvrditi na individualnoj bazi, međutim u mnogim slučajevima teško je provesti procjenu umanjenje pojedinačno za sve stavke zbog velike količine zalihe. Ako se može dokazati da se zalihe mogu grupirati u homogene grupe i da se može ograničiti vrijednost zaliha, umanjenje se može vršiti za grupu u skladu s usvojenom računovodstvenom politikom.
Česta je praksa da se umanjenja vrše na osnovu starosti zaliha (stepen obrta zaliha). U ovim slučajevima, zalihe se klasificiraju po starosti, te se na osnovu ovih grupa utvrđuju stope otpisa. Ova metoda se koristi naročito u slučaju zaliha s sporim obrtom, koje su teško utržive i stoje na skladištu dugo vremena. Međutim, umanjenja provedena na osnovu postotaka i knjižena samo na bazi starosne strukture zaliha mogu stvoriti druga pitanja, poput kako Društvo može opravdati korišteni stepen otpisa, te da li je umanjenje stvarno izvršeno zato što zalihe predugo stoje na skladištu. Zbog toga, potrebno je:
-
Razviti dobru metodologiju umanjenja vrijednosti zaliha koja treba biti uključena u računovodstvnu politiku,
-
Ovu metodologiju primjenjivati konzistentno.
Konzistentnost je naročito važna, jer umanjenje vrijednosti zaliha ne smije biti stavka kojom će se balansirati rezultat.
SUMNJA U KORIŠTENJE/ UTRŽIVOST
Suprotno smanjenju kvalitete, sumnja da se određene zalihe prodati ili da se ne mogu iskoristiti nisu objektivan dokaz za smanjenje vrijednosti. Zbog toga, u ovom slučaju nema općeprihvaćene metode da se obuhvati obim umanjenja.
Sljedeći koraci mogu pomoći u identifikaciji zastarjelih/ oštećenih zaliha (s tim da se identifikacija treba vršiti periodično):
-
Imenujte komisiju koja će biti zadužena za kontrolu postojanja zastarjelih/ neupotrebljivih i oštećenih zaliha. Ista treba da komunicira sa svim odjelima u Društvu, da bi utvrdila da su određene zalihe stvarno zastarjele za sve odjele.
-
Komisija treba da dostavlja redovne izvještaje o zalihama koje smatra zastarjelima.
-
Liste treba pregledati detaljno.
-
Za navedene stavke treba odlučiti da li se iste mogu vratiti dobavljaču, donirati, uključiti zajedno s nekim drugim zalihama, ili rashodovati.
-
Naročito je važno da osoblje na skladištima zalihe koje su označene kao zastarjele (neupotrebljive/ neutržive) i oštećene jasno označi kao takve.
-
Utvrdite iznos otpisa vrijednosti zaliha.
-
Dokumentirajte provedene korake.
Sljedeći koraci mogu pomoći u utvrđivanju niže od nabavne ili neto utržive vrijednosti (provode se periodično):
-
Zalihe poredajte po vrijednosti. Izolirajte zalihe koje imaju vrlo male vrijednosti.
-
Pošaljite listu ovih zaliha stručnim uposlenicima, da procjene i utvrde tržišnu vrijednost zaliha
-
Nakon što isti pošalju izvještaj o utvrđenim vrijednostima utvrdite iznos otpisa.
-
Dokumentirajte provedene korake
-
Ako se novom procjenom utvrdi da se vrijednost zaliha uvećala iznad prethodno utvrđene vrijednosti potrebno je provesti povećanje vrijednosti (do iznosa prethodno priznatog umanjenja).
Smanjenje vrijednosti zaliha u Društvu (bez obzira na konto na kojem se vode) treba provjeravati na svaki datum sastavljanja izvještaja, s tim da se imovina ne smije iskazivati po vrijednostima većim od onih kojima se ta imovina može realizirati njezinom prodajom ili upotrebom. Zbog specifičnosti zaliha procjene o tome da li je zalihama znatno umanjen kvalitet, ili da su neutržive/ odnosno neupotrebljive na planirani način trebalo bi obavljati stručno lice.
