Ulazak i izlazak privrednika s tržišta je svakodnevnica današnjeg načina poslovanja. Ekonomska kriza koja je zahvatila cijeli svijet dovela je do povećanja broja subjekata koji svoje poslovanje nisu u mogućnosti nastaviti kako u cijelom svijetu, tako i na području Bosne i Hercegovine. Pored problema koji su zahvatili cijeli svijet, kriza u Bosni i Hercegovini svoje korijene ima i poslijeratnoj privatizaciji ili nemogućnosti prijašnjih giganata da u poslijeratnom ekonomskom okruženju nastave svoje poslovanje.
Kriza se definira kao faza prestanka kontinuiteta u razvitku nekog društva, te predstavlja ugroženost vremenske neograničenosti poslovanja subjekta. Krizu karakteriše neodredivost njenog ishoda. Može nastati kao posljedica određenog događaja koji je vanredan u poslovanju, ili je mogu uzrokovati razni faktori koji postoje u subjektu. Razlikujemo potencijalnu krizu, latentnu i akutnu krizu. Potencijalna kriza je ona koja se ogleda u strateškim slabostima ili slabostima u strukturi poslovanja i latentnu krizu. Ako se na prepoznate slabosti u poslovanju ne reaguje na vrijeme i na pravi način, u kasnijem poslovanju ovo se odražava na uspješnost poslovanja te će uslijedi pad uspješnosti. Subjekat bilježi gubitke, koji umanjuju vlastiti kapital, te prijeti buduća prezaduženost.
Ako je likvidnost kroz konstantne gubitke toliko ugrožena da je nastupila konkretna opasnost od nesposobnosti izmirenja obaveza govorimo o ugroženoj likvidnosti. Vrijeme za reakciju kojom će se spriječiti bankrot je kratko, pa se kriza naziva akutnom.
Međutim, ako se na vrijeme prepoznaju signali krize možete spriječiti daljnje ugrožavanje poslovanja. Signali krize mogu postojati u svim aspektima poslovanja. Tako naprimjer signali potencijalne krize mogu biti nejasno definirani centri odgovornosti, prebrz rast, manjak ocjene pojedinačnih poslovnih područja/ proizvoda, nepostojanje dugoročnog plana poslovanja, netransparentna struktura, manjak kontrole i koordinacije, neprimjerena interna kontrola, nedovoljno kvalificirani uposlenici, neprimjerene plaće, česte fluktuacije uposlenih, nedovoljno izgrađeni odnosi s dobavljačima, ovisnost o određenim dobavljačima, nedovoljno osiguranje kvalitete proizvoda, nepostojanje marketinške strategije, ovisnost o malom broju kupaca, nekontrolirani rast prihoda ili udjela na tržištu, veliki broj iste ili slične konkurencije, slabosti u troškovnom računovodstvu.
Signalni latentne krize su naprimjer opadanje potražnje, pad cijena, gubitak udjela na tržištu, gubitak važnih kupaca, opadajuća EBIT marža, povećanje dana držanja zaliha na tržištu, kašnjenje u isporuci, visoki fiksni troškovi, visoka zaduženost i opterećenost kamatama, česte promjene banaka, promjena računovodstvenih politika, iskorištavanje rezervisanja i slično.
Signali akutne krize obuhvataju negativan vlastiti kapital, neefikasno računovodstvo, kašnjenje u plaćanju obaveza, često korištenje overdrafta, česte opomene za plaćanje, prelazak za velikih narudžbi na manje, korištenje tekuće imovine za osiguranje i slično.
Pored toga, potrebno je obratiti pažnju na signale finansijske uspješnosti. To su rezultat poslovanja (dobit ili gubitak), prihodi, varijabilni troškovi i tačke pokrića za cijelo društvo, dijelove društva, grupe proizvoda i slično, fiksne troškove, važne troškove izražene u procentima prihoda te rezultati važnih pokazatelja.
Ono što je važno je reagovati na vrijeme, i tako osigurati dugoročni opstanak na tržištu.
