MRS 12 – Porezi na dobit se primjenjuje u računovodstvu poreza na dobit. Bitno je razlikovati između pojmova računovodstvena dobit ili gubitak i oporezive dobiti i gubitka s jedne strane i između tekućeg poreza i odgođenog poreza s druge strane. U skladu s MRS 12 računovodstvena dobit se definira kao dobit ili gubitak perioda prije oduzimanja rashoda za porez. Ovo je vrlo bitno za naglasiti, s tim da se mora razlikovati od oporezive dobiti. Razlike između ova dva iznosa će nastati zbog iznosa koji su priznati u skladu s Međunarodnim standardima finansijskog izvještavanja, ali nisu priznati u porezne svrhe, ili su priznati u porezne svrhe, ali se ne priznaju u skladu s MSFI. Ove razlike se moraju ponovno „dodati“ iznosu računovodstvene dobiti prije oporezivanja da bi se dobio dobit ili gubitak u skladu s poreznim propisima, i na osnovu toga utvrdila obaveza poreza na dobit. Oporeziva dobit (gubitak) je dobit (gubitak) perioda utvrđena u skladu s propisima koje su donijele porezne vlasti, a prema kojima postoji obaveza plaćanja (odnosno pravo povrata) poreza na dobit. Tekući porez je iznos poreza na dobit za uplatu (povrat) u odnosu na oporezivu dobit (porezni gubitak) za period. Posebno u vezi s primjenom novog Pravilnika o porezu na dobit, razlike između stavki koje se moraju priznati u skladu s Međunarodnim standardima finansijskog izvještavanja, i ne smiju priznati u istom periodu ili uopće u skladu s poreznim propisima postaju iznimno važne.
U poreznom bilansu stavke koje su porezno nepriznati rashodi u skladu s navedenim će se ponovno dodati, te će se oduzeti iznos koji je dopušten u porezne svrhe da bi se dobio iznos oporezive dobiti (gubitka).
Na primjer, umanjenje vrijednosti potraživanja (rashod na kontu 578) je priznat u svrhu MSFI-ja u iznosu od 40.000 KM. Bruto vrijednost potraživanja je 100.000 KM. Za priznavanje ovog umanjenja nisu u svim uslovima bili ispunjeni uslovi da bude priznato kao porezno dopustiv rashod u skladu s poreznim propisima. Zbog toga ovaj iznos treba dodati u poreznom bilansu, te od toga oduzeti iznos koji se može priznati u skladu s poreznim propisima. Na primjer, porezno dopustiv rashod je 35.000 KM. Zato ce potraživanja za potrebe poreznog bilansa biti iskazana u iznosu koji u neto knjigovodstvenom iznosu 5.000 KM viši od iznosa u skladu s standardima (za MSFI neto knjigovodstvena vrijednost je 100.000 – 40.000 = 60.000 KM; za porezne svrhe neto knjigovodstvena vrijednost je 100.000 – 35.000 = 65.000 KM.
Nadalje, u skladu s MRS 2.9. zalihe se priznaju po trošku ili neto ostvarivoj vrijednost, zavisno od toga šta je niže. Ako se trošak zaliha ne može nadoknaditi, ako su zalihe oštećene, ako su u cijelosti ili djelomično zastarjele ili ako je smanjena njihova prodajna cijena potrebno je provesti umanjenje vrijednosti. U skladu s novim propisima o porezu na dobit rashodi nastali na ime usklađivanja vrijednosti zaliha sa njihovom neto ostvarivom vrijednosti priznaju se u poreznom periodu u kojem su te zalihe prodane, ili otpisane ili uništene, što u ovoj situaciji nije slučaj.
Na primjer, umanjenje vrijednosti zaliha je priznato u iznosu od 5.400 KM u skladu s MSFI, s tim da umanjenje nije priznato u skladu s poreznim propisima mora se dodati u poreznom bilansu. Drugi primjeri uključuju rezerviranja za garancije u garantnom roku u iznosu koji je više od porezno dopustivih rashoda, ili dugoročna rezerviranja za zaposlene, rabate i popuste (treba ih u skladu s MSFI ukalkulisati u godinu na koju se odnose), troškovi reprezentacije i slično.
U smislu MRS -a 12 porezni efekti neke transakcije promatraju se u trenutku nastanka transakcije. Bitno je razlikovati u daljnjem promatranju stalne razlike između poreznih propisa i MSFI-ja, i privremene razlike. U slučaju privremenih razlika priznaju se odgođene porezne obaveze ili odgođena porezna imovina. Odgođena porezna obaveza je porez koji treba platiti u budućim poreznim periodama, a odnosi se na oporezive privremene razlike. Odgođena porezna imovina je porez na dobit za povrat u idućim periodima, a odnosi se na prenesene porezne gubitke i neiskorištene porezne olakšice za odbitne privremene razlike. Stalne razlike ne stvaraju niti sadašnje niti buduće porezne učinke, te se zbog ovih razloga ne priznaju odgođeni porezi. Privremene razlike su razlike između knjigovodstvenog iznosa sredstava ili obaveze u izvještaju o finansijskom položaju i njihove porezne osnove. Razlikujemo između oporezivih privremenih razlika i odbitnih privremenih razlika.
Porezna osnova nekog sredstva ili obaveze je iznos koji je tom sredstvu ili obavezi dodijeljen za porezne svrhe.
Oporezive privremene razlike dovode kroz realizaciju ili ispunjenje do porezne obaveze. Ako se razlika u knjigovodstvenom iznosu kasnije treba oporezovati ista dovodi do oporezive privremene razlike.
Tekući porez je iznos koji se treba platiti poreznim vlastima, dok je odgođeni porez računovodstvena mjera. Osnovica za obračun tekućeg poreza je oporeziva dobit, dok je osnovica za obračun odgođenog poreza privremene razlike. Dodatno, plaćanje tekućeg poreza uslijedit će u tekućem periodu, a odgođeni u budućim periodima.
Osnovica za obračun nam je bilans stanja, koji se prilagođava za tekuću poreznu obavezu.
Situacije u kojima dolazi do priznavanja odgođene porezne obaveze uključuju razlike u knjigovodstvenoj vrijednosti imovine i obaveza prema standardima i prema poreznom propisima. Uključuju tako situaciju u kojima se imovina smije priznati prema MSFI, ne smije prema poreznim propisima, obaveze smiju priznati prema poreznim propisima, ne smiju prema MSFI, kada je imovina prema MSFI vrednovana u iznosima koji su viši od iznosa vrednovanja prema poreznim propisima, i kada su obaveze u poreznom bilansu priznate u većem iznosu nego što smiju biti priznate u skladu s MSFI.
Odgođena porezna imovina nastaje kada se ista smije priznati prema poreznom bilansu, a ne smije priznati po MSFI, kada se obaveze smiju priznati prema MSFI, a ne smiju prema poreznom bilansu, kad je imovina u poreznom bilansu vrednovana u iznosima koji su veći nego što je iznos prema standardima, i kada su obaveze prema MSFI vrednovane u višim iznosima nego prema poreznom bilansu, te za prenesene porezne gubitke.
Jednostavno pravilo je da se napravi usporedba između knjigovodstvene vrijednosti u skladu s MSFI, i prema porezima. Ako je knjigovodstvena vrijednost prema MSFI viša od porezne osnovica, onda je ista oporeziva, ako je niža onda je odbitna (odgođena porezna imovina).
U prethodnom primjeru vezanom za potraživanja, u skladu s MSFI potraživanja će imati neto knjigovodstvenu vrijednost od 60.000 KM u računovodstvenom bilansu, dok će prema poreznim propisima imati neto knjigovodstvenu vrijednost od 65.000 KM.
U ovom slučaju, imovina je prema poreznim propisima iskazana u višem iznosu nego prema MSFI, te je to situacija u kojoj se priznaje odgođena porezna imovina, jer će po ispunjenju poreznih uslova odgođena porezna imovina dovesti do poreznog rasterećenja.
Slično je s zalihama, recimo da umanjenje vrijednosti zaliha u skladu s MSFI treba priznati, dok porezni propisi dopuštaju priznavanje rashoda tek po realizaciji odnosno prodaji ili otpisu i uništenju. Odnosno, u poreznom smislu se ne priznaje rashod za ispravku vrijednosti zaliha koje nisu prodane.
Na primjer, dobit prije oporezivanja iznosi 300.000 KM. Društvo je ispravilo vrijednost zaliha do nadoknadive vrijednosti u iznosu od 50.000 KM. S tim da ovo umanjenje u ovom periodu nije porezno dopustiv rashod, porezna osnovica se ispravlja na 350.000 KM.
Knjigovodstvena vrijednost prema MSFI je niža, nego prema poreznom bilansu, pa je razlika odbitna.
350.000 – 300.000 = 50.000 KM. Ovaj iznos se množi s poreznom stopom i dobije se iznos od 5.000 KM. Porez na dobit (obaveza) nastaje u iznosu od 35.000 KM, odgođena porezna imovina iznosi 5.000 (50.000 x 0,10), porezni rashod u iznosu od 35.000 KM, i prihodi po osnovu odloženih poreznih sredstava u iznosu od 5.000 KM.
U idućem periodu zalihe su prodane u potpunosti, a u računovodstvenom bilansu uspjeha evidentirana je dobit od 300.000 KM. Za porezne svrhe društvo sada priznaje prethodni nepriznati gubitak od vrijednosnog usklađenja zaliha, te unosom ovog iznosa u porezni bilans smanjiti poreznu osnovicu za 50.000 KM. Društvo utvrđuje poreznu obavezu, obračunava porez na ukupno ostvarenu dobit i nadoknađuje u cijelosti odgođenu poreznu imovinu jer se za porezne svrhe sada taj rashod priznaje.
Znači, porezni rashod iznosi 30.000 KM, obaveza za porez na dobit iznosi 25.000 KM, i umanjuje se iznos odgođene porezne imovine u iznosu od 5.000 KM.
Drugi primjeri koji će dovesti do nastanka odgođene porezne imovine su: prema MSFI korisni vijek trajanja dugotrajne imovine je niži nego prema poreznim propisima, rezerviranja u skladu s MSFI koja nisu predviđena poreznim propisima, rezerviranja koja su porezni rashod samo u periodu njihove isplate, imovina je priznata prema MSFI prema nižim vrijednostima nego prema poreznim propisima, preneseni porezni gubici i drugi.
Primjeri situacija u kojem će se priznavati porezne obaveze su recimo da se prema MSFI utvrdi duži vijek upotrebe sredstava nego što je to prema poreznim propisima, ili da rezerviranje priznato u skladu s poreznim propisima premašuje rezerviranje priznato u skladu s MSFI.
Svakako, potreban je oprez u periodu inicijalne primjene novih propisa, i njihovog efekta na veću primjenu MRS -a 12. Bitno je napomenuti, da porezni propisi nikako ne smiju uvjetovati šta će biti priznato u finansijskim izvještajima koji se sastavljaju u skladu s MSFI, odnosno treba paziti da porezni propisi ne naruše primjenu zahtjeva iz Međunarodnih standarada finansijskog izvještavanja.
