Osnovno pitanje koje se postavlja u građevinskoj industriji kada je u pitanju primjena MSFI - ja 15, je da li bi se prihodi trebali priznati u određenom trenutku ili tokom vremena.
MSFI 15 sadrži specifične i tačne upute koje govore o tome da li se prihodi trebaju priznati tokom vremena (metoda "postotka izvršenja") ili u određenom trenutku.
Generalno pravilo je da se prihodi priznaju u određenom trenutku. Međutim, ako su ispunjeni kriteriji iz MSFI-ja 15 tačka 35, prihodi se trebaju priznati tokom vremena.
Ako se prihodi priznaju u određenom trenutku, opće pravilo je da prihodi trebaju biti priznati u onom trenutku kada kupac stječe kontrolu nad određenom m imovinom, odnosno kada je prenesena kontrola nad dobrima ili uslugama kupcu.
Sljedeći indikatori trebaju biti uzeti u obzir u određivanju da li je kontrola nad dobrima ili uslugama prenesena:
1. Da li kupac ima sadašnju obavezu da plati imovinu?
2. Da li kupac ima zakonsko vlasništvo nad imovinom?
3. Da li je subjekt prenio fizičko vlasništvo nad imovinom?
4. Da li kupac snosi značajne rizike i koristi proizašle iz vlasništva nad imovinom?
5. Da li je kupac primio imovinu?
Ako se prihodi priznaju tokom vremena, opći principi je da se prihodi priznaju do onog obima do kojeg je ispunjena obaveza izvršenja.
MSFI 15 dopusta takozvane ulazne (input) i izlazne (output) metode u mjerenju napretka, odnosno izračuna iznosa prihoda koji trebaju biti priznati. Izlazna metoda rezultira prihodima koji se priznaju na osnovu direktnog mjerenja vrijednosti dobara ili usluga prenesenih do datuma, dok se ulazne metode zasnivaju na mjerenju na primjer iskorištenih resursa, utrošenih sati rata, nastalih troškova, proteklog vremena ili utrošenog sati rada mašina.
Eksplicitno je naglašeno da kada se koriste input metode, možda neće postojati direktan odnos između inputa subjekta i prijenosa kontrole nad robom ili uslugama. Posljedično, iz ulazne metode treba isključiti učinke onog inputa koji ne prikazuje izvršenje subjekta u prijenosu robe ili usluga na kupca.
Dodatno, obuhvaćeno je na samo priznavanje prihoda, već i priznavanje rezultata. Na primjer, ugovor o izgradnji može uključivati da subjekt nabavi stavke visoke vrijednosti za instalaciju, na primjer, lifta. MSFI 15 navodi da iako je u ovom slučaju odgovarajuće priznati prihode od prodaje lifta u onom trenutku kada je kontrola prenesena na kupca, nije odgovarajuće priznati profit. Ovo je zbog toga što su obveze ispunjenja u vezi s izgradnjom zgrade i instalacijom lifta, sama nabavka komponenti za lift ne rezultira u ispunjenju usluge. Posljedično, i posebno ako se koristi ulazna metoda za određivanje prihoda, u mnogo slučajeva, prodavac će priznati prihode u iznosu koji su jednaki troškovima prodaje lifta, a profitnu maržu će priznati tek kada se završi proces ugradnje i instalacije lifta.
U nastavku su dana dva primjera:
Primjer 1 - ulazna metoda
Kupac A angažira građevinsku firmu B da napravi brod vrijednosti 2.000.000 KM (očekivani troškovi 1.500.000 KM) 01. januara 2017. godine. Ovaj iznos će biti plaćen nakon što se brod napravi.
Brod je specifično dizajniran da odgovara potrebama kupca A, i uključuje mnogo komponenti koje ne bi bile korisne niti jednom drugom kupcu. Građevinska firma B posluje u jurisdikciji gdje bi, ako bi kupac A odustao od ugovora, imala pravo na nadoknadu troškova u procentu u kojem je izgradnja broda završena.
Brod je završen 31. decembra 2017. godine. Financijska godina građevinske firme B završava na 31. decembar 2017. godine. Na 30. juni 2017. godine, građevinskoj firmi je nastalo 50% troškova i vođa projekta je procijenio da je izgradnja broda završena 50%.
Kako je na 30. juni 2017. godine trebao proknjižiti ovaj događaj?
Građevinska firma je trebala priznati prihode tokom vremena, jer su ispunjeni kriteriji iz MSFI 15, t.35 (c). Odnosno:
a) brod nema alternativnu namjernu i napravljen je prema zahtjevima kupca A i
b) Građevinska firma ima ostvarivo pravo na isplatu za izvršenje do određenog datuma.
Građevinska firma B treba da koristi input metodu u izračunu napretka (troškova koji su nastali do datuma) jer je ovo najtačnija metoda obračuna završetka. Procjena projektnog menadžera se ne uzima u obzir, jer je ovo samo procjena, dok su troškovi stvarno poznati. Uslijed navedenog, troškovi su najpouzdanija metoda mjerenja završetka.
Na 30. juni 2017. godine građevinska firma B bi knjižila troškove koji su nastali u iznosu od 750.000 KM dugovno, dobavljače potražno/ novac, potraživanja dugovno u iznosu od 1.000.000 KM (50% završeno) i prihode potražno u iznosu od 1.000.000 KM.
Sličan je tretman prema MRS 11, međutim, ako bi se brod mogao lako prodati drugom kupcu ili građevinska firma ne može potraživati pravo na isplatu, prema MSFI 15 prihodi se ne bi mogli priznati tokom vremena.
Primjer 2:
Na dan 15. decembra 2018. godine, građevinska firma B je zaključila ugovor da obnovi staru zgradu i ugradi lift po cijeni od 5.000.000 KM ukupno. Troškove ugovora čine: lift (1.500.000 KM), ostali troškovi obnove (2.500.000 KM) - ukupno 4.000.000 KM.
Lift će biti isporučen kupcu 31. decembra 2018. godine. Troškovi obnove će biti završeni 31. decembra 2019. godine.
Kako se ovaj događaj treba prikazati na 31. decembar 2018. godine?
MSFI 15, t. B19 navodi da da sa ulaznim metodama, ovisno o vremenu nastanka troškova, ne mora postojati direktna veza između inputa subjekta i prijenosa kontrole nad robom ili uslugama na kupca. Na primjer, građevinskoj firmi nastaju značajni troškovi vezani za lift na početku, ali ovi troškovi ne reflektiraju prijenos kontrole nad uređenjem zgrade na kupca.
Građevinska firma B treba zbog toga iz input metode isključiti efekte učinke onih inputa koji ne prikazuju izvršenje subjekta u prijenosu kontrole nad robom ili uslugama na kupca, tj. troškove lifta. Ne smije se priznati profitna marža kada je lift isporučen, već se prihodi priznaju u iznosu troškova koji su nastali u vezi s liftom.
Odnosno, troškovi se priznaju u iznosu od 1.500.000 KM, te se u istom iznosu priznaju prihodi na 31. decembar 2018. godine. Tek na 31. decembar 2019. godine Društvo će knjižiti 3.500.000 KM prihoda, i 2.500.000 KM troškova, kada će se prikazati dobit u iznosu od 1.000.000 KM.
Prema MRS 11, dobit bi se priznala po isporuci lifta na 31. decembar 2018. godine, iako lift nije instaliran.
